9. Hormonska terapija u menopauzi

22. prosinca 2010 Newsletter 0

Žene moraju biti informirane o mogućim koristima i rizicima svih mogućnosti liječenja simptoma menopauze i trebale bi primati individualiziranu skrb, istaknuto je u članku o ulozi perimenopauzalne hormonske terapije, objavljenom u travanjskom izdanju američkog časopisa „Ginekologija i opstetricija“.

“Nakon prvog objavljivanja rezultata istraživanja Ženske zdravstvene inicijative (engleska skraćenica WHI) 2002. godine, uporaba hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL) dramatično je opala”, pišu dr. Jan L. Shifren i dr. Isaac Schiff iz Medicinske škole u Harvardu i Opće bolnice Massachusetts u Bostonu.
“Žene u menopauzi najviše muče vazomotorni simptomi, urogenitalna atrofija, osteoporoza, kardiovaskularne bolesti, rak, pogoršanje kognicije i raspoloženja… S obzirom na posljednja otkrića, vezano konkretno uz utjecaj trenutka započinjanja HNL na rizik od koronarnih bolesti srca (KBS), čini se primjerenim preispitati liječnički pristup menopauzi, s obzirom na nedavnu reanalizu istraživanja WHI-a.”

Danas su dostupne mnoge terapijske mogućnosti za poboljšanje kvalitete života i smanjenje zdravstvenih tegoba žena u menopauzi.
Liječenje vazomotornih valova vrućine i pratećih simptoma je glavna indikacija za hormonsku terapiju, koja je još uvijek najučinkovitiji tretman ovih simptoma, i trenutno je jedina opcija odobrena od strane američke Agencije za hranu i lijekove.
Za zdrave žene s neugodnim vazomotornim simptomima, koje započinju s hormonskom terapijom u vrijeme perimenopauze, koristi HNL-a uglavnom nadmašuju rizike.

Međutim, hormonska terapija povezana je s povećanim rizikom za koronarne bolesti srca. Na temelju nedavne analize, taj povećani rizik pripisuje se prvenstveno starijim ženama i onima koje su ušle u menopauzu prije nekoliko godina.
Sudeći prema tim analizama, hormonska terapija se ne bi smjela koristiti za sprečavanje KBS-a. Međutim, utvrđeno je da se hormonska terapija može sigurno koristiti u inače zdravih žena u perimenopauzi za suzbijanje valova vrućine i noćnih znojenja.
Iako HNL može pomoći u prevenciji i liječenju osteoporoze, rijetko se koristi isključivo za ovu indikaciju, osobito ako se druge učinkovite opcije dobro podnose.

Kratkoročno liječenje hormonskom terapijom preferira se u odnosu na dugoročno liječenje, dijelom zbog povećanog rizika od raka dojke povezanog s dugoročnom HNL.
Najnižu učinkovitu dozu estrogena treba dati u najkraćem potrebnom periodu jer se rizici HNL-a povećavaju sa starenjem, vremenom od nastupa menopauze i trajanjem korištenja.

Kada su prisutni samo vaginalni simptomi, preporučuju se niske doze i lokalna terapija estrogenom, radije nego sustavna hormonska terapija.


Picture

Kada su prisutni samo vaginalni simptomi, preporučuju se niske doze i lokalna terapija estrogenom, radije nego sustavna hormonska terapija.

Alternative HNL-u potrebno je preporučivati ženama s rizikom od poremećaja koji su kontraindikacija za hormonsku terapiju. Neki od ovih poremećaja su rak dojke ili endometrija, kardiovaskularne bolesti, tromboembolijski poremećaji, te aktivna bolest jetre ili žučnog mjehura.

Uz terapije estrogenom, isključivo progestinom ili kombinacijom estrogena i progestina, postoji nekoliko nehormonalnih alternativa za liječenje vazomotornih simptoma. Promjene životnih navika uključuju održavanje primjerene tjelesne težine, prestanak pušenja, prakticiranje tehnika opuštanja i akupunkturu.

Iako nije dokazana veća učinkovitost u odnosu na placebo, među lijekove bez recepta koji se ponekad koriste za liječenje vazomotornih simptoma ubrajaju se izoflavonski dodaci, proizvodi od soje, crna cohosh, i vitamin E.

Postoji nekoliko lijekova na recept koji se ponekad koriste za liječenje vazomotornih simptoma, ali koji nisu odobreni za ovu namjenu od strane američke Agencije za hranu i lijekove. Ovdje navodimo te lijekove, kao i njihove moguće nuspojave:

Klonidin, 0.1 mg tjedni transdermalni flaster; nuspojave uključuju suhoću usta, nesanicu i pospanost.
Paroksetin (10 – 20 mg dnevno, kontrolirano oslobađanje 12.5 do 25 mg dnevno); moguće nuspojave su glavobolja, mučnina, nesanica, pospanost ili seksualna disfunkcija.
Venlafaksin (produženo oslobađanje 37.5 do 75 mg dnevno); nuspojave uključuju suhoću usta, mučninu, zatvor i nesanicu.
Gabapentin (300 mg 1 do 3 puta dnevno); moguće nuspojave su: pospanost, umor, vrtoglavica, osip, palpitacije, i periferni edemi.

“Žene moraju biti informirane o mogućim koristima i rizicima svih terapijskih opcija, a liječenje treba biti individualizirano na temelju anamneze, potreba i stavova”, zaključuju autori.
“Za žene koje ulaze u menopauzu, a pogotovo ako su mlađe od 45 godina, prednosti korištenja HNL-a do dobi kada u prosjeku inače nastupa menopauza, vjerojatno će znatno nadmašiti rizike.
Velika količina dokaza o općenitoj sigurnosti uzimanja oralnih kontraceptiva kod mlađih žena trebala bi biti ohrabrujuća za one koji prolaze kroz perimenopauzu, posebno s obzirom na mnogo niže doze estrogena i progestina koje se primaju kroz HNL”.

Izvor: Obstetrics &Gynecology