253. Kada smanjenje antipsihotika moze naskoditi kod pacijenata s demencijom

1. prosinca 2015 Newsletter 0

02. prosinac 2015./Newsletter br. 253

 

Autori: Joel Yager, Dr. recenzira clanak Ballard C et al. Am J Psychiatry

Objavljeno online: 20.11.2015.

Reduciranjem antipsihotika i povecanjem socijalne interakcije smanjio se mortalitet ali je istovremeno reduciranje lijekova dovelo do pogorsanja neuropsihijatrijskih simptoma.

Struka zagovara smanjenje antipsihotika kod pacijenata s demencijom zbog veze s povecanom stopom morbiditeta i mortaliteta. Medjutim ostaje pitanje da li ti negativni rezultati odrazavaju osnovne kondicije ponasanja zbog kojih su antipsihotici i bili propisani ili su u pitanju sami lijekovi.

Kako bi se istrazilo da li izmjena farmakoloskih i nefarmakoloskih intervencija utjece na pacijente s demencijom, provedeno je istrazivanje na 16 starackih domova u Velikoj Britaniji, izabranih slucajnim odabirom. Period istrazivanja obuhvatio je 9 mjeseci razlicitih kombinacija mjera od strozih uvjeta propisivanja antipsihotickih lijekova do povecane socijalne interakcije i vjezbanja.

Od 277 pacijenata (74% cinile su zenske osobe), njih 18% uzimalo je antipsihotike, a 87% njih imalo je umjeren do jak oblik demencije. Smanjenje kolicine antipsihotika slijedilo je klinicke smjernice lijecenja koje su preporucile njihovu ogranicenu upotrebu pa tako, za primjer, limitiralo se uzimanje novouvedenih antipsihotika na period od 12 tjedana nakon cega je uslijedio pokusaj prestanka njihova uzimanja. Poboljsala se socijalna interakcija i vjezbanje (za ≥ 1 sat tjedno sto je u konacnici cinilo 20% povecanja do kraja studije).

Od 20% pacijenata koji su bili na antipsihoticima i u programu njihova smanjenja, njih 50% prestalo je dobivati lijekove (svi su uzimali lijekove u periodu ≥ 3 mjeseca); uzimanje lijekova nije obustavljeno pacijentima u domovima u kojima se nije provodio program smanjenja antipsihotika. Kombinacija programa smanjenja antipsihotika s programom povecanja socijalne interakcije imalo je jak pozitivni ucinak na smanjenje mortaliteta, a najvise zasluga moze se pripisati upravo povecanju socijalne interakcije. Iskljucivo provodjenje programa smanjenja antipsihotika povezano je s pogorsanjem neuropsihijatrijskih simptoma s time da je ovaj nalaz ublazen kod onih pacijenata koji su istovremeno primali i terapiju povecanja socijalne interakcije. Vjezbanje je ublazilo neuropsihijatrijske simptome ali nije utjecalo na depresiju i mortalitet.

KOMENTAR

Iako se redukcijom antipsihotickih lijekova mogu pojaviti neka poboljsanja, odluka o njihovoj redukciji mora biti pazljivo donesena. Rizici od pogorsanja neuropsihijatrijskih simptoma nastali redukcijom lijekova navode nas na zakljucak kako je vazno primijeniti nefarmakoloske intervencije, poput povecanja socijalne interakcije, a sve to kako bi se reducirala njihova steta. Uvodjenje vjezbanja nije na odmet.