206. Psihološki stres i peptički ulkus

2. prosinca 2014 Newsletter 0

David J. Bjorkman, dr. med., mr. sc. javnog zdravstva i epidemiologije, recenzira članak autora Levenstein S. et al, objavljen u časopisu Clinical Gastroenterology and Hepatology, 8. kolovoza 2014.

Populacijski podaci pokazuju pozitivnu vezu i opravdavaju provođenje daljnjih evaluacija.

Već se desetljećima pretpostavlja da psihološki stres igra ulogu u nastanku peptičkog ulkusa, ali nedostaje podataka koji bi potkrijepili takvu pretpostavku.

U prospektivnoj populacijskoj studiji provedenoj u Danskoj istraživači su prikupili uzorke krvi te psihološke (skala stresa od 0 do 10), medicinske i socioekonomske podatke o 3379 danskih građana za koje prilikom početne evaluacije nije utvrđeno prethodno bolovanje od peptičkog ulkusa (1982. – 1983.). Tijekom 12 godina kontrole, na temelju razgovora sa sudionicima i podacima vezanima uz otpust iz bolnice, utvrđeno je da je 76 pacijenata oboljelo od peptičkog ulkusa.

Za pacijente u najvišem tercilu zbroja bodova na skali stresa bilo je vjerojatnije da će dobiti ulkuse nego za pacijente u najnižem tercilu (3,5 % prema 1,6 %, prilagođeni omjer izgleda, 2,2; interval pouzdanosti 95 %, 1,2 – 3,9). Povećanjem od jednog boda u zbroju bodova na skali stresa rizik za ulkus povećao se za 19 % (OI, 1,19; 95 % IP, 1,09 – 1,31). Status infekcije bakterijom Helicobacter pylori ovdje nije imao učinak.

Podešavanjem za socioekonomski status OI se smanjio na 1,17, a podešavanjem za pušenje, uporabu nesteroidnih protuupalnih lijekova i manjak tjelovježbe smanjio se na 1,11. U multivarijantnom modelu, zbroj bodova na skali stresa, socioekonomski status, pušenje, infekcija bakterijom H. pylori i uporaba NPL-a bili su neovisni prediktori rizika za ulkus.

KOMENTAR

Ova intrigantna studija ima nekoliko ograničenja. Prvo, asimptomatički ulkusi i oni dijagnosticirani izvan bolnica nisu uključeni, što je rezultiralo nižom učestalošću u odnosu prema podacima iz drugih studija. Gotovo 1000 sudionika nije sudjelovalo u završnim razgovorima 1993. i 1994. godine. Također, studija je provedena u vrijeme ubrzanog razvoja terapija za peptički ulkus, uključujući H. pylori, antagoniste H2 receptora i inhibitore protonske pumpe, koji su možda empirički propisani pacijentima koji su imali simptome. Unatoč navedenim mogućim zbunjujućim čimbenicima, spoznaja da je stres neovisan čimbenik rizika za peptički ulkus opravdava daljnju evaluaciju radi validacije i objašnjenja.

Izvor: Journal Watch