123. Kako liječiti šećernu bolest nakon neuspješne terapije metforminom?

20. ožujka 2013 Newsletter 0

U tri istraživanja, istraživači procjenjuju opcije za drugu liniju terapije šećerne bolesti.

Metformin je široko prihvaćen kao prva opcija za liječenje pacijenata sa šećernom bolesti tipa 2, ali ne postoje jasne smjernice o tome kako postupiti kada monoterapija metforminom ne uspije.

U tri nova istraživanja, sponzorirana od strane farmaceutske industrije, istraživači su usporedili dostupne opcije za drugu liniju terapije.

U prvom otvorenom istraživanju, 1029 odraslih osoba s razinama glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) u krvi između 6.5% i 9.0% za vrijeme terapije metforminom nasumično su podijeljeni u skupine za dodavanje agonista peptidnih receptora glukagonskog tipa eksenatida (Byetta; 5-10 mikrograma dva puta dnevno, subkutano) ili preparata sulfonilureje glimepirida (titriranog do maksimalno tolerirane dnevne doze).

Tijekom razdoblja praćenja od 4 godine, značajno manje primatelja eksenatida u odnosu na primatelje glimepirida (41% nasuprot 54%) postiglo je primarni cilj neuspješnog liječenja (HbA1c razina >9% nakon 3 mjeseca liječenja, odnosno razina HbA1c >7% na dva uzastopna mjerenja nakon 6 mjeseci liječenja).

Značajno više pacijenata u skupini koja je primala eksenatid u odnosu na pacijente iz skupine koja je primala glimepirid postiglo je ciljanu razinu HbA1c-a <7% (44% nasuprot 31%).

Pacijenti koji su primili eksenatid izgubili su prosječno 3.3 kg, dok su pacijenti koji su primali glimepirid dobili na težini u prosjeku 1.2 kg, što predstavlja značajnu razliku.

Hipoglikemija se pojavljivala znatno češće u pacijenata koji su uzimali glimepirid.

U drugom otvorenom istraživanju, istraživači su nasumično podijelili 515 odraslih osoba s razinama HbA1c-a između 7% i 11% za vrijeme terapije metforminom u skupine za primanje inzulina glargina (Lantus, titriran do razine GUK natašte od 4.0-5.5 mmol/l) jednom dnevno ili inhibitora dipeptidil-peptidaze-4 (DPP-4) sitagliptina (Januvia, 100 mg jednom dnevno).

Nakon 24 tjedna, pacijenti koji su primali inzulin glargin imali su značajno veće smanjenje prosječne razine HbA1c-a u odnosu na pacijente koji su primali sitagliptin (-1.7% nasuprot -1.1%).

Također, više pacijenata koji su primali inzulin glargin postiglo je ciljanu razinu HbA1c-a od 7% ( 68% nasuprot 42%).

Prosječna tjelesna težina blago je porasla u skupini pacijenata koji su primali inzulin glargin, a neznatno opala u skupini pacijenata koji su primali sitagliptin, dok je značajno više hipoglikemijskih događaja zabilježeno u skupini pacijenata koji su primali inzulin glargin (4.2 nasuprot 0.5 po pacijent-godini).

U trećem otvorenom istraživanju, istraživači su nasumično podijelili 1551 pacijenata s razinama HbA1c-a između 6.5% i 10.0%, koji su uzimali samo metformin, u skupine za primanje inhibitora DPP-4 linagliptina (Tradjenta, 5 mg dnevno) ili glimepirida (1-4 mg dnevno, titriranog do razine GUK natašte od 6.1 mmol/l).

Nakon 2 godine, prosječna razina HbA1c-a iznosila je -0.16% u skupini pacijenata koji su primali linagliptin te -0.36% u skupini pacijenata koji su primali glimepirid.

Trideset posto pacijenata koji su uzimali linagliptin i 35% onih koji su uzimali glimepirid doseglo je razine HbA1c-a <7%.

Prosječna tjelesna masa neznatno je opala uz linagliptin i blago porasla uz glimepirid.

Hipoglikemijski događaji pojavili su se kod 7% pacijenata koji su uzimali linagliptin i kod 36% pacijenata koji su uzimali glimepirid.

Dr. Bruce Soloway, suradnički urednik časopisa “Journal Watch General Medicine“, prokomentirao je rezultate ovog istraživanja:

Odabir terapije kod šećerne bolesti je kompleksan, uključujući pacijentovo prihvaćanje, učinkovitost i sigurnost.

Ova istraživanja bila su ograničena s obzirom na očekivane ishode (promjene u mjerljivim markerima umjesto kliničkih ishoda), i sva su bila sponzorirana od strane farmaceutske industrije (redom od strane proizvođača eksenatida, inzulina glargina i linagliptina).

Isto tako, istraživanje koje je uključivalo inzulin glargin i sitagliptin trajalo je vrlo kratko.

Ipak, ova istraživanja istaknula neke od prednosti i nedostataka različitih opcija za drugu liniju terapije šećerne bolesti.

Dugoročni učinci ovih terapija na metabolizam glukoze i kliničke ishode još se moraju razjasniti”.

Izvor: Journal Watch General Medicine