122. Novi lipidni biomarkeri slabo koriste u predviđanju kardiovaskularnog rizika

13. ožujka 2013 Newsletter 0

Skupna analiza ne pruža opravdanje za rutinsko dodavanje ikakvih novih testova trenutnim profilima lipida.

Tijekom proteklog desetljeća, za mnoštvo novih lipidnih biomarkera dokazano je kako bolje koreliraju s kardiovaskularnim rizikom u odnosu na tradicionalno mjerenje lipida.

Kako bi procijenili vrijednost tih novih biomarkera za rutinsku uporabu u predviđanju rizika, istraživači su prikupili podatke iz 37 kohortnih istraživanja, koja su uključivala više od 165.000 osoba s medijanom trajanja praćenja od 10 godina.

Kombinacije apolipoproteina B (apoB) i apolipoproteina A-I (ApoA-I), lipoprotein(a) (Lp(a)) i lipoprotein-ovisne fosfolipaze A2 (Lp-PLA2) pokazale su se lošijim od ukupnog kolesterola i HDL-a za predviđanje kardiovaskularnog rizika.

Dodavanje novijih markera konvencionalnim čimbenicima rizika samo je neznatno poboljšalo predviđanje rizika.

Prema procjeni autora istraživanja, 13.622 na svakih 100.000 osoba starosne dobi od 40 ili više godina bilo bi ocijenjeno srednjim rizikom pomoću konvencionalnih čimbenika rizika isključivo.

Dodavanje kombiniranog apoB i ApoA-I, Lp(a) ili Lp-PLA2 bi značilo reklasifikaciju rizika na visoki rizik redom za 1.1%, 4.1%, odnosno 2.7%.

Procijenjene vrijednosti koje zahtijevaju pretrage kako bi se spriječio jedan kardiovaskularni događaj tijekom 10 godina iznosile su oko 4.500 za kombinirane apoB i ApoA-I, 800 za Lp(a) i 1.000 za Lp-PLA2.

Suradnička urednica časopisa Journal Watch Cardiology, dr. JoAnne M. Foody, prokomentirala je dobivene rezultate:

“Ovo istraživanje, najveće do sada, sugerira da novi lipidni biomarkeri dodaju malu inkrementalnu vrijednost tradicionalnim mjerenjima lipida za predviđanje rizika.

Prediktivna snaga lipoproteina(a), najboljeg od istraživanih markera, nije bila dovoljno dobra za preporučivanje rutinskog testiranja.

Liječnici bi trebali ostaviti te testove za pacijente kod kojih ih konvencionalni čimbenici rizika ne bi mogli u potpunosti informirati za procjenu rizika ili odluku o načinu liječenja – primjerice, kod pacijenata s izraženom obiteljskom anamnezom prerane kardiovaskularne bolesti”.

Izvor: “Journal Watch Cardiology”