12. Cyberhondrija

12. siječnja 2011 Newsletter 0

U današnjem užurbanom svijetu u kojem su informacije o bilo čemu dostupne klikom na miša, mnogi ljudi često konzultiraju Google u potrazi za medicinskim savjetom.

No, World Wide Web je labirint nekontroliranih informacija. Jesu li internetske informacije o zdravstvenim problemima dobre za pacijente? Ryen White i Eric Horvitz iz Microsofta proveli su istraživanje o porastu broja slučajeva stanja pod nazivom “cyberhondrija”, fenomena koji podrazumijeva zabrinutost za zdravlje potaknutu čitanjem podataka s interneta.

Oni su usporedili rezultate pretraga na običnim i medicinskim online tražilicama, preko kojih su tražene informacije o uobičajenim simptomima uključujući glavobolju, grčeve u mišićima i bol u prsima.

Rezultati su takvi da od njih možete dobiti palpitaciju.
Uzmimo, na primjer, glavobolje koje svi dobijemo s vremena na vrijeme.
 Kao medicinski stručnjaci uviđamo da postoji niz benignih čimbenika, kao što su uzimanje kofeina, dehidracija i stres, dok su ozbiljni uzroci rijetki.

Zašto onda pretraživanje o uzrocima glavobolje na uobičajenim online tražilicama donosi jednako mnogo rezultata o tumoru mozga kao i rezultata o uzimanju kofeina?

Stvarna incidencija tumora mozga je oko 7 na 100 000, a i potraga na medicinskim stranicama ima ovu diferencijalnu dijagnozu puno niže na popisu.

No, kako bi laici mogli razlikovati znanstveno od senzacionalističkog?

Zabrinutost zbog informacija s Weba
Osim toga,
tražilice ne uzimaju u obzir demografske podatke o osobi koja vrši pretraživanje.

Bol u prsima kod pretilog 65-godišnjaka u odnosu na 25-godišnju vitku ženu očito mijenja redoslijed diferencijalne dijagnoze, ali tražilice nemaju cijelu sliku i stoga rezultati ne mogu biti prilagođeni za pojedinca.

Online informacije, međutim, često se temelje na dokazima baziranim na istraživanjima o ljudima određene dobi, spola, etničke pripadnosti i društveno-ekonomskog statusa.

Čitatelj bi zbog takvih potencijalno neodgovarajućih informacija mogao početi nepotrebno brinuti.

U takvoj poziciji našla se i Catherine. Ona je bila imala grčeve u mišićima tijekom nekoliko tjedana i nakon što je proučila neke članke pronađene na internetu postala je toliko zabrinuta da je počela “živjeti život kao da će umrijeti u idućih 18 mjeseci”.

Njezino istraživanje navelo ju je da posumnja da je zadobila neizlječivu Creutzfeldt-Jakobovu bolest.

Međutim, dijagnoza njenog liječnika opće prakse bila je sindrom benignih fascikulacija, relativno čest i bezopasan problem.
Bitna je činjenica da je starosna dob osoba koje koriste internet za zdravstvena istraživanja najčešće manja od 35 godina, a za takve osobe najmanje je vjerojatno da će o tim informacijama obavijestiti svog liječnika, što znači da takvi podaci najčešće ostanu neprovjereni.

Zabludu korisnika interneta dodatno povećava princip pristranosti zbog dostupnosti, po kojem veliki broj rezultata za tumor na mozgu u odnosu na broj rezultata za uzimanje kofeina, primjerice, povećava vjerojatnost da osoba koja pretražuje pomisli kako ima tumor na mozgu.

Međutim, mnogo je više literature napisano o ozbiljnim uzrocima glavobolje nego o manje ozbiljnim uzrocima.

Stoga rezultati tražilica češće i daju stranice o tumoru, što povećava anksioznost osobe koja vrši pretraživanje.

Pozitivne prognoze 
Je li prognoza za tzv. cyberhondrijake stvarno tako loša?
 Malo je podataka o slučajeva u kojima je pretraživanje interneta nekome naškodilo. Sigurno postoje i neke prednosti korištenja interneta za informiranje o zdravstvenim problemima.

Dr. Martin von Fragstein, izvanredni profesor i ravnatelj u općoj zdravstvenoj ustanovi u Nottinghamu smatra kako “korištenje interneta na odgovoran način” može biti korisno za pacijente.Drugi govore kako internet može dati pozitivnu povratnu informaciju, nedostupnu putem drugih izvora i medija, omogućavajući interakciju između pacijenata – npr. putem internetskih foruma.

Forumi ili online zajednice tradicionalno se formiraju za ljude koji imaju određenu bolest ili poznaju nekoga tko je obolio; to su pacijenti koji već imaju formalnu dijagnozu, čime su otklonjene opasnosti od samostalnog dijagnoziranja putem interneta.

Pacijenti tako mogu usporediti mogućnosti liječenja u različitim dijelovima svoje zemlje, kao i u drugim zemljama.

Iako ovo može “promijeniti spremnost pacijenata da prihvate tretman koji im nudi njihov liječnik”, to također može omogućiti pacijentima da postanu aktivni sudionici u planiranju svog liječenja.

Liječnici u umreženom svijetu

Kako pacijenti postaju stručnjaci, što se događa s profesionalnim identitetom liječnika?

Dr. von Fragstein priznaje kako se “neki liječnici osjećaju ugroženim” zbog razine znanja koju stječu njihovi pacijenti, i da je došlo do “pomaka u hijerarhijskom odnosu između liječnika i pacijenta”, osobito kada se radi o znanju.

Međutim, također kaže da neki pacijenti formuliraju “vezu između simptoma i dijagnoze bez razumijevanja procesa između njih”.

Pogotovo u takvim slučajevima on naglašava da je uloga liječnika u “re-edukaciji” pacijenata i u korigiranju njihovog tumačenja informacija koje su pročitali na internetu, kako bi im pomogli da budu dobro informirani.

Uglavnom, uloga liječnika se mijenja, ali ne smanjuje. Međutim, neki liječnici oklijevaju prihvatiti ovu promjenu, smatrajući kako su online istraživanja pacijenata “problematična”, a tumačenje njihovog istraživanja “gubljenje vremena” i “dodatna klinička odgovornost” u svom ionako preopterećenom rasporedu.

Promicanje sigurnog pretraživanja interneta


Dr. von Fragstein naglašava činjenicu kako korištenje interneta za informiranje o zdravstvenim problemima od strane pacijenata “nije nešto na što možemo utjecati, i stoga kao liječnici nesumnjivo imamo odgovornost promovirati što sigurnije pretraživanje i uporabu informacija s interneta.

Nemogućnost univerzalnog kontroliranja informacija na internetu znači da velik dio tih informacija u cyberspace-u može navesti na krive zaključke ili je jednostavno potpuno pogrešan i može povećati anksioznost u pacijenata.

S povećanjem dostupnosti softvera za web poslužitelje svatko može na internet postaviti stranice koje prikazuju bilo kakve informacije.
Upućivanjem bolesnika na službene adrese kao što je Zaklada za zdravstvo na internetu (www.hon.ch), možemo pomoći pacijentima da se upoznaju sa sigurnim metodama u potrazi za zdravstvenim informacijama na internetu.

Ova zaklada je organizacija koja je razvila etički kodeks za web stranice o zdravlju kojeg se moraju pridržavati sve web stranice koji nose logotip zaklade, kao što je stalno promoviranje medicinskih članaka koji su bazirani na istraživačkim studijama.

Na njihovim stranicama se također može učitati alatna traka za preglednik interneta, a putem koje se mogu pretraživati zdravstvene informacije na webu.

Ako se stranica pridržava etičkog kodeksa zaklade, logotip se prikazuje uz poveznicu (link), omogućavajući korisniku siguran način pretraživanja.

S obzirom da istraživanja pokazuju kako samo 15% korisnika interneta uvijek provjerava izvor i datum informacije o kojoj čitaju online, čini se kako postoje prednosti u upućivanju pacijenata na ovu vrstu resursa, što opravdava daljnja istraživanja temeljena na dokazima.

Na kraju, možda bi se moglo potaknuti i opće tražilice poput Googlea da prikažu ovaj logotip uz web stranice u rezultatima pretraživanja, kako bi se osigurala veća transparentnost kvalitete informacija koje korisnici čitaju.

Dvije druge web stranice koje možemo preporučiti pacijentima su www.selfhelpguide.nhs.uk Državne zdravstvene službe Velike Britanije i www.patient.co.uk.

Zaključak

Dr. Victoria Tischler, predavačica biheviorističke znanosti i komunikacijskih vještina na Sveučilištu u Nottinghamu, uči studente medicine da rutinski prilikom uzimanja anamneze pitaju pacijente jesu li istraživali o svom zdravstvenom problemu na internetu.

Ona sugerira da dodamo upite o korištenju interneta uobičajenim pitanjima jer informacije s interneta mogu potaknuti pacijente da na drugačiji način sagledaju svoju bolest ili simptome, a ovaj jednostavan upit može pomoći dodatnom objašnjenju.

Takvo razmišljanje dijeli i dr. von Fragstein. “Kada pacijent spomene online istraživanje, ne znači da su same informacije jedini razlog za savjetovanje s liječnikom.

Moramo ih upitati: ‘zašto dolazite s ovom informacijom?’ i ‘što se zaista događa?’, kako bismo potaknuli pacijente da nam obrazlože svoju stvarnu zabrinutost.

Na primjer, pacijent s neizlječivim rakom koji je čitao o istraživanju o novom lijeku možda zapravo želi razgovarati o svom strahu od smrti, a ne da mu propišete taj lijek“.Dr. Tischler nas također potiče da ne “pretpostavljamo kako pacijenti ništa ne znaju” jer će mnogi od njih istraživati o svojim simptomima na internetu.

Pitajući pacijente o tome što su pročitali i gdje su pronašli informacije pokazujemo da smo zainteresirani i da cijenimo njihovo istraživanje.

Nadalje, na taj način zapravo činimo pregled više orijentiranim na pacijente, što je odlika dobrih liječnika i uvjet koji je postavilo Vijeće liječnika opće prakse za buduće liječnike u Velikoj Britaniji.Doba “pacijenta stručnjaka” je počelo, ali umjesto da se borimo kako bismo zadržali misterij oko medicine, trebali bismo prihvatiti tu slobodu informiranja i pomoći pacijentima da informacije koriste odgovorno i na siguran način.

Izvor: Kathryn L Harrison, Omar Kouzel, apsolventi medicine na Sveučilištu u Nottinghamu